Tebi,koji razumije

Ušao si mi u život laganim korakom,skoro pa nečujno. Na ramenu si imao nevidljivu torbu razumijevanja za mene. Riječi su ti bile obojene bojama koje do skoro nisam znala protumačiti. Nisam mislila da bi iko ikada znao tako uvjerljivo klimati glavom dok mu pričam i završavati moje misli. Jedan si od bitnih. Jedan si od rijetkih koje vrijede. Ti si onaj koji me uzeo za ruku i rekao “hajde,pratim te” kad sam krenula u potragu za sobom. Dok sam tražila sebe,pronašla sam tebe. Godinama? Može,hajdemo godinama biti drugačiji i posebni, a da ostanemo svoji. Prije tebe su me hvatali za ruku kada sam im trebala biti isključivo oslonac i niko nije mogao razumijeti kao ti. Hvala ti. Hvala što me voliš i onda kada se samoj sebi gadim. Hvala što znaš ko sam i onda kada ja zaboravim. Hvala što me usmjeravaš kada na putu od silne tame ne vidim nikakav znak. Hvala ti što o meni šutiš. Hvala ti što postojiš. Ja sam tu. I biću tu,u kakva god govna zagaziš ti znaj da ću tvoje cipele očistiti i pogurati te dalje,baš kao što si ti mene. Ne želim ti obećavati više ništa. Možda ja nisam tebi ono što si ti meni. Ali,imaš me. Imaš me da plačeš. Imaš me da se smiješ. Imaš me da slušam. Imaš me da razumijem,baš kao što ti mene razumiješ.Ja znam. I ja sam tu. Zauvijek.

Komentariši